LJUBOMIR MICIĆ sujeta-interes?

Šteta koju dr Irina Subotić nanosi srpskoj kulturi i istoriji umetnosti je neprocenjiva. Ignorišući postojanje umetničkih radova, prvenstveno Ljubomira Micića kao i ostalih umetnika
avangardnih pokreta iz Srbije, uništava nesto čime bi se ceo normalan svet ponosio. Nju sa još dva sabrata i jednim prilepkom iz Obrenovca razjeda činjenica da nisu oni ti koji su pronašli ovako bogatu kolekciju. Ne mogu da zamislim koliko bi tomova knjiga o tome napisali – da jesu
Činjenicom da nije videla umetnička dela koja evidentno postoje i negiranjem istih, dr Irina Subotić cementira istoriju umetnosti. Ništa posle nje ne postoji. Dela Ljubomira Micića postoje i te kako postoje. To što ih ona nikada nije videla, ništa ne znači.
Da je dr Irina Subotić kojim slučajem izašla iz podruma Narodnog muzeja (u koji je došla zaostavšina Ljubomira Micića) i bavila se malo istraživanjem i obilaskom familija umetnika, mogla je i ona da nadje ono sto sada gleda kod mene. Dobila je na gotovo zaostavštinu Ljubomira Micića, popisala je, i iza toga ništa novo našla nije.
40 godina vrti jednu te istu priču. Videla bi kofer sa dnevnikom i albumom Ljubomira Micića, videla bi abum sa kolažima, crtežima, pesmama, raznim ulaznicama, razglednicama sa mnogobrojnih putovanja, zapisanim utiscima, itd. – Rastka Petrovica. Videla bi rukom pisanu biografiju Mihaila Petrova, od Zenita pa nadalje (što je u mom vlasništvu) i jos puno stvari.
Pod stare dane, dr Irino Subotić, suočavate se sa činjenicom da zemlja nije prestala da se okreće pre 40 godina, kada ste Vidosava Golubović i vi napisale knjigu ZENIT.
 
NAPOMENA: Sve fotografije na klik možete da uvećate za uvid u detalje.
NASTAVIĆE SE